U sklopu izbornog kolegija Dizajn interakcija 2, studija Dizajna vizualnih komunikacija, na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, pod mentorstvom Ivice Mitrovića i Olega Šurana, student Tomislav Mravičić je izradio spekulativni scenarij za Grad Split dvadeset i pet godina u budućnosti koji i dalje ima velikih problema s otpadom.
“Godina je 2043. Split broji oko 50 tisuća stanovnika, a ta brojka svakim danom biva sve manjom. Građani živu u oskudici, jedva spajajući kraj s krajem. Dovod električne energije je prekinut jer je grad upao u veliku financijsku krizu.
Nakon Velikog zamračenja i zbog potrebe za energijom (ponajviše zbog ljudske ovisnosti o prijenosnim komunikacijskim jedinicama), prvenstveno za sinovljev kafić, Duje Stariji, nekadašnji glavni strojar splitskog škvera, izradio je prototip generatora el. energije.
Generator je izrađen od recikliranih dijelova koje je smjestio u staru pedalu mašine za šivanje. Sastoji se od plastičnog kućišta, opruge, vodiča, sustava zupčanika, 12V DC motora, kondenzatora i USB izlaza.
Postavi se na tlo i osoba pritiskanjem noge proizvodi struju koja se dalje kabelom prenosi do postaje za bežično punjenje ugrađene u stolove Dujinog kafića.
Nazvao ga je Nervo zbog samog načina proizvodnje električne energije koje imitira nervozno lupkanje nogom.
Ispod cijelog kafića prolazi mreža kablova koji s viškom električne energije napajaju neophodne ugostiteljske aparate.
Zbog velikog interesa, Duje Stariji je izradio nova dva uređaja koje je poklonio najbližim prijateljima kako bi mogli i kod svoje kuće puniti prijenosne komunikacijske jedinice. Treća generacija Nervo-a bila mu je posebno draga jer za rukovanje ovim bilo je potrebno uložiti manje energija pri pritiskanju papučice i korisnici više nisu imali osjećaj boravka u teretani. Za istu je dobio Povelju Grada Splita.”